PRVI PAKET MJERA RASTEREĆENJA PODUZETNIKA

1) UKIDANJE POREZA NA ISPLAĆENU DOBIT

Ovo je klasičan primjer dvostrukog oporezivanja. Poduzetnik koji je ostvario dobit platio je porez na istu po stopi od 12% (za one s prihodima do 3 milijuna kuna) ili 18%. I sada, kada želi sebi isplatiti novac koji je zaradio i na koji je već platio porez, država ga uvjetuje da plati još jedan porez. Ovaj porez je 2012. godine uveo ministar financija Slavko Linić u Vladi premijera Zorana Milanovića te na taj način, što vidimo sada s određenim odmakom, produljio recesiju u Republici Hrvatskoj. Ovaj porez plaćaju fizičke osobe s prebivalištem u Republici Hrvatskoj koji su (su)vlasnici tvrtka. Obzirom da se radi o porezu na dohodak, to je prihod jedinica lokalne samouprave. Ukidanjem ovog poreza JLS bi ostale bez jednog dijela svojih prihoda. Ali mislili smo i na to pa smo kao protumjeru predložili da se financiranje osnovnoškolskih udžbenika prebaci na središnju državu. Osnovnoškolsko obrazovanje je obavezno u Hrvatskoj pa je tako bitno da svako dijete dobije svoje udžbenike. Nije u redu da djeca koja žive u razvijenim JLS-e budu na bilo koji način u povoljnijem položaju u odnosu na svoje vršnjake iz siromašnijih općina ili gradova.


2) UKIDANJE OBVEZNE AKONTACIJE POREZA NA DOBIT

Predujam poreza na dobit plaća se po osnovi godišnje porezne prijave za prethodnu kalendarsku godinu, odnosno za prethodno kalendarsko razdoblje. Mjesečni predujam utvrđuje se tako da se svota porezne obveze za prethodno razdoblje podijeli s brojem mjeseci istog razdoblja. Porezni obveznik koji počinje obavljati djelatnost ne plaća predujmove do podnošenja prve porezne prijave. Država ne može predvidjeti tržišna kretanja jer za to nema valjan mehanizam. Prema tome, bilo kakvo predviđanje koliko će poduzetnik zaraditi dobiti u narednoj poslovnoj godini je u potpunosti protutržišno i opterećujuće. Može se reći kako se radi o obliku državne prisile na beskamatno kreditiranje iste od strane onih koji stvaraju vrijednost i radna mjesta.


3) UKIDANJE OBVEZNE REVIZIJE ZA MALE PODUZETNIKE

Zakon o računovodstvu jasno propisuje granicu za male poduzetnike - 60 milijuna kuna prihoda, 30 milijuna kuna aktive, 50 zaposlenih. Revizorski lobi si je odlučio povećati prihode tako da je izlobirao ubacivanje stavka 4. u članak 20. Zakona o računovodstvu koji je granicu malih poduzetnika prepolovio tako da su sada obveznici revizije svi oni koji zadovoljavaju 2 od 3 uvjeta - 30 milijuna kuna prihoda, 15 milijuna kuna aktive i 25 zaposlenih. Ovo je tipičan parafiskalni namet, povećavanje prihoda potezom pera, potpuno protutržišan jer zaista nema nikakve potrebe za obveznom revizijom za male poduzetnike. Ako treba banci za kredit, lako se napravi revizija na zahtjev banke, ali ne treba je zakonski uvjetovati.


4) POVEĆANJE NEOPOREZIVOG IZNOSA NAGRADE ZAPOSLENIKU

Povećanjem neoporezivog iznosa prigodne nagrade radniku (godišnje) s iznosa od 2.500,00 kuna na iznos u visini prosječne bruto plaće u tekućoj godini, omogućuje se poslodavcu da nagradi radnika uz istovremeno poticanje osobne potrošnje i bez dodatnog administrativnog opterećenja poslodavca u vidu vođenja evidencija i slično.


5) PRIZNAVANJE REPREZENTACIJE U 100 % IZNOSU

Reprezentacija predstavlja uobičajeni poslovni trošak trgovačkog društva putem kojih se iskazuje pažnja i održava dobar odnos s poslovnim partnerima. Zakonske odredbe koje se odnose na ovu vrstu troška mijenjane su tijekom godina. Temeljni uvjet je postojanje valjanog R1 računa, te na poleđini računa popis poslovnih partnera koji su ugošćeni na račun poduzeća i po mogućnosti njihovi potpisi. Do početka 2017. godine po ulaznom R1 računu kao porezni rashod pri utvrđivanju osnovice poreza na dobit priznavalo se 30% troška. Preostalih 70% također je trošak, no isti ne umanjuje osnovicu poreza na dobit prilikom njegovog obračuna na kraju godine. Također, izmjenom Zakona o porezu na dodanu vrijednost iz 2012. godine ne odbija se pretporez na primljene račune za reprezentaciju. S početkom 2017. godine na snagu stupa izmjena zakonskih odredbi vezana uz priznavanje troškova reprezentacije prema kojoj se podignuo prag priznatih troškova, slijedom čega je omjer priznatih i nepriznatih troškova 50:50, odnosno 50% troška reprezentacije priznaje se kao porezni rashod pri utvrđivanju osnovice poreza na dobit.

Poslovanje poduzeća ovisi o krajnjem kupcu, međutim, treba uzeti u obzir i važnost poslovnih partnera i njegovanja poslovnih odnosa. Izražavanje naklonosti spram postojećih i potencijalnih poslovnih partnera kroz poslovne ručkove i različite druge oblike reprezentacije od koristi je za poslovanje poduzeća obzirom da izravno djeluje na upoznavanje i sklapanje poslovnih dogovora. Također, brojni poduzetnici koriste poslovne večere u svrhu iznošenja novih planova i vizija poslovanja, te o istima pregovara u intimnijim uvjetima od poslovnih ureda ili konferencijskih sala. Međutim, obzirom da trošak reprezentacije ima utjecaj na poreznu osnovicu, poduzetnici često moraju kalkulirati koliko često će upotrebljavati ovu pogodnost i prema kojim poslovnim partnerima će istu usmjeriti. Prijedlogom izmjene zakona trebaju se urediti iznosi priznatih troškova reprezentacije, odnosno ugošćavanja na način da se isti s trenutnih 50% priznaju u cjelovitom, odnosno 100%-tnom iznosu R1 računa. Ovom inicijativom potiče se poduzetnike na razvoj i njegovanje poslovnih odnosa, kroz ugošćavanje poslovnih partnera bez kalkuliranja kojeg poslovnog partnera ugostiti a kojeg ne, obzirom da ovakvi događaji izravno utječu na buduće poslovanje poduzetnika i od iznimne su važnosti kako za njegov opstanak, tako i za daljnji poslovni rast i razvoj.


6) OMOGUĆITI STUDENTU DA BUDE PODUZETNIK

Pitanje studenata poduzetnika do danas nije definirano niti jednim zakonom. Zbog nejasno definirane zabrane zasnivanja stalnog radnog odnosa redovitog studenta i njegove nemogućnosti da istodobno bude redovit student i direktor vlastitog poduzeća, u praksi se često događaju problemi. Uvidom u cjelokupan Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju nigdje direktno nije definirano da student gubi pravo redovitog studiranja ili u slučaju da postane direktor vlastite tvrtke. Zakonom o posredovanju pri zapošljavanju i pravima tijekom nezaposlenosti, nezaposlenom osobom se smatra osoba sposobna ili djelomično sposobna za rad, u dobi od 15 do 65 godina koja nije u radnom odnosu, aktivno traži posao i raspoloživa je za rad te ukoliko, među ostalim, nije redovit učenik ili student.

S druge strane, Zakon o doprinosima propisuje obvezu plaćanja doprinosa prema propisanoj mjesečnoj osnovici za osobe koje su na mjestu člana uprave ili direktora trgovačkog društva, ukoliko nisu osigurane po drugoj osnovi. Sumiraju li se svi navedeni zakoni, razvidno je kako je njihovo razjašnjavanje dvosmisleno. Prema podacima Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, broj evidentiranih studenata u akademskoj godini 2017./2018. je 115.735. Posljednjih nekoliko akademskih godina Hrvatska broji preko 60 tisuća redovitih studenata koji su ostvarili pravo na državnu subvenciju, odnosno ne plaćaju školarinu i imaju sva ostala studentska prava koja proizlaze iz statusa redovitog studenta. U ovoj akademskoj godini to je pravo ostvario 65.121 redovit student. Međutim, evidentiran je i velik broj redovitih studenata koji patricipiraju u plaćanju svog školovanja. Razmotri li se trenutna situacija poduzetničkog sektora u Republici Hrvatskoj, evidentno je kako državni aparat vrši pritisak na poduzetnike u administrativnom i troškovnom smislu. S druge strane, broj nezaposlenih neprestano raste. Stoga je nužno zaštititi barem jedan dio poduzetnika početnika, a to su studenti. Činjenica da se radi o osobama koje svoje obrazovanje stječu na visokim učilištima, te da sami sebi osiguravaju budući posao zahtjeva olakšice i maksimalnu potporu od strane države.

Ovom inicijativom cilj je staviti jasnu definiciju na mogućnost da osoba u statusu redovitog studenta istodobno može biti i vlasnik i direktor u vlastitom poduzeću a da pri tom ne gubi studentska prava koja mu osigurava status redovitog studenta, obzirom da je ostankom na teret državnog proračuna u smislu prava na zdravstveno osiguranje, obvezno osiguran po drugoj osnovi. Po isteku njegovih studentskih prava, za njega vrijede obveze koje proizlaze iz propisa o plaćanju doprinosa za osobe u svojstvu člana uprave, odnosno izvršnog direktora trgovačkog društva. Ono što sada imamo u praksi je da naši redovni studenti osnivaju on-line tvrtke u Irskoj, Estoniji, Velikoj Britaniji i SAD-u. Ovako nešto se mora promijeniti i moramo poticati naše studente na poduzetništvo te im davati potporu po donošenju takve odluke.