ZAKON O DRŽAVNOM ODVJETNIŠTVU

Do sada smo imali jedan zakon, Zakon o Državnom odvjetništvu (NN 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 57/11, 130/11, 72/13, 148/13, 33/15, 82/15, u daljnjem tekstu ZDO) koji je u sebi sadržavao odredbe o Državnoodvjetničkom vijeću i Državnom odvjetništvu. Kako bi te dvije materije razdvojili i tako kvalitetnije uredili cjelokupnu materiju (kao što je uređeno Zakonom o sudovima i Zakonom o Državnom sudbenom vijeću) ovim nacrtom zakona izdvajaju se odredbe koje se odnose na Državnoodvjetničko vijeće u posebni Zakon o Državnoodvjetničkom vijeću.

Među stavkama koje su ovim zakonom uređene posebno bi istaknuli nekoliko ključnih:

  • Ovim nacrtom ZDO razrađuje se postupak imenovanja i razrješenja Glavnog državnog odvjetnika. Po važećim odredbama Zakona o Državnom odvjetništvu Glavnog državnog odvjetnika imenuje na vrijeme od četiri godine Hrvatski sabor, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, uz prethodno mišljenje Odbora za pravosuđe Hrvatskoga sabora. To je jedina zakonom propisana procedura. Ovo podrazumijeva da Vlada samoinicijativno, kao tijelo izvršne vlasti, sama bira kandidata za GDO, a za napomenuti je da GDO po zakonu može biti i osoba koja nije državni odvjetnik ako ispunjava uvjete (HR državljanin, pravnik, pravosudni ispit, godine iskustva itd.). To ukratko znači da trenutno imamo sustav u kojem izvršna vlast može imenovati Glavnog državnog odvjetnika „iz rukava“, bez da je prethodno javnost mogla raspraviti o toj osobi, posebno je problematično da struka nema mogućnosti reagirati i dati svoj stav o kandidatu tj. o budućem GDO. Nije potrebno naglašavati u čemu leži važnost da se GDO bira na transparentan način uvažavajući sve potrebne standarde objektivnosti i profesionalnost koje ta funkcija sadrži u sebi.
  • Most predlaže u ovom nacrtu ZDO da se ovaj postupak, kandidiranja i imenovanja puno jasnije propiše te da se dozvoli zdrav postupak gdje će o tome tko je kandidat za GDO ovisiti prvenstveno o volji samog kandidata. Uredili smo kandidacijski postupak a uveli smo i „mišljenje“ DOVa koje bi pratilo kandidaturu svakog kandidata. Ova mišljenja trebaju biti utemeljena na provjeri cjelokupne profesionalne karijere kandidata, svih pozitivnih i negativnih strana koje se eventualno vežu za određenog kandidata i tako bi javnosti dali zadovoljštinu i dokaz da institucije ove države mogu funkcionirati transparentno, da su ljudi na funkcijama spremni preuzeti odgovornost i da svatko sam za sebe treba odlučiti želi li se istaknuti i npr. kandidirati za čelno mjesto kao što je to GDO ili predsjednik Vrhovnog suda.
  • Most je u ovom nacrtu ZDO predložio da se postupak imenovanja Glavnog državnog odvjetnika pokreće 6 mjeseci prije kraja mandata GDO i tako dopusti dovoljno vremena da se provede jedan ozbiljan kandidacijski proces koji ne dopušta da ga politika monopolizira već se uključuje cijeli niz novih elemenata koji bi trebali osigurati da na kraju osoba koja bude izabrana ima veći legitimitet i da uživa veće povjerenje građana.
  • Što se tiče trajanja mandata GDO, razmišljamo i o ideju da mandat traje dulje od 4 godine, npr 5 ili 6, i da se možda ograniči na taj jedan mandat tj, da se mandat GDO odmakne od ciklusa promjene vlasti. Na ovaj način kako je sada propisano stvorilo se pravilo da se GDO mijenja s promjenom vlasti, to je direktan politički pritisak na rad GDO ali ponajprije pritisak u onim pitanjima u kojima se rad DORHa susreće s politikom, u kaznenim korupcijskim predmetima. Nažalost trajanje mandata je propisano Ustavom i za ovakvu izmjenu potrebne su ustavne promjene. No nije ovo jedino pitanje gdje bi bile potrebne ustavne promjene. Veliki problem vidimo u ulozi politike na rad vijeća, i DOV-a i DSV-a. Dva člana i DSV-a i DOV-a su iz redova saborskih zastupnika. Snažno zagovaramo da se ova uloga makne odnosno da se što prije otvori dijalog o spomenutim nužnim ustavnim promjenama.
  • Udaljavanje DORH-a od politike, i pravosuđa općenito, jedino može doprinijeti kvalitetnoj borbi protiv ovog za društvo najopasnijeg fenomena, korupcije i zlouporabe ovlasti i položaja kod dionika izvršne vlasti.
  • Zakonom je također dodatno uređen i jasnije razrađen djelokrug rada pojedinih odjela, od građansko-pravnih koji djeluju u zaštiti imovinskih prava i interesa RH do kaznenih koji se bave procesuiranjem kaznenih djela te drugih odjela i odsjeka.
  • Osim navedenog također je uređeno pitanje načina rada DO, od kolegija, izvješća, uputa i naloga. Ono čemu bi malo više pažnje posvetili jest uređenje pitanja podnošenja godišnjeg izvješća Glavnog državnog odvjetnika Hrvatskom saboru. Kao novost koja bi trebala zaustaviti neprihvatljivu praksu da se o radu DORHa ne raspravlja u Sabru tri godine za redom, predlažemo uvesti jednostavan stavak koji glasi da će Hrvatski sabor razmatrati izvješće najkasnije do kraja godine u kojoj je izvješće zaprimljeno. Naravno ako se nastavi praksa kršenja zakona kao što smo vidjeli da je potpuno normalna pojava kod zakona u pravosuđu onda ni ova odredba neće puno značiti, ali povećava odgovornost i to je područje u koje želimo ulagati.
  • Ovim nacrtom ZDO preciziranje uređujemo prava i dužnosti državnoodvjetničkih dužnosnika. Prvenstveno uvodimo obvezu podnošenja i objave imovinskih kartica po uzoru na zakon koji propisuje obvezu prema državnim dužnosnicima odnosno analogno propisima o sprječavanju sukoba interesa.
  • Kao što smo to napravili u Zakonu o sudovima i u ZDO razrađujemo detaljnije poslove državnoodvjetničke i pravosudne uprave ali i propisujemo posebne ovlasti ulozi ravnatelja državnoodvjetničke uprave. To je novi mehanizam rada koji menadžerske poslove stavlja u ruke profesionalcu čiji zadatak bi bio isključivo baviti se organizacijsko tehničkim pitanjima. Upravo ova pitanja zadaju najviše „glavobolje“ čelnicima državnih odvjetništva i na njih gube najviše vremena i resursa. Valja napomenuti da pravnici nisu educirani upravljati organizacijom već baviti se pravom odnosno pravosudnim pitanjima. Ovo je model kojeg smo vidjeli u mnogim EU zemljama i smatramo da upravo kroz ovu funkciju i ovakav pristup možemo urediti mnogobrojna pitanja i probleme kod organizacije i poslovanja državnoodvjetničke i pravosudne uprave.
  • Također, kao i kod sudaca, i u ZDO razrađujemo odredbe o Etičkom kodeksu državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika i uvodi se Etičko povjerenstvo kao neovisno tijelo koje daje mišljenje o sadržaju, načinu primjene i usklađenosti ponašanja s Kodeksom.