ZAKON O SUDOVIMA

Važeći Zakon o sudovima donesen je 2013. godine („Narodne novine“, broj 28/13). Nakon donošenja zakona 2013. isti je mijenjan ukupno tri puta i to 2015. dva puta i 2016. godine.   U zakonima o izmjenama i dopunama ovog Zakona iz 2015. („Narodne novine“, broj 33/15 i 82/15) izmjene su se odnosile na reorganizaciju mreže pravosudnih tijela. Uredbom o dopuni Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 82/16), koja je prestala važiti na temelju Zakona o ovlasti Vlade Republike Hrvatske da uredbama uređuje pojedina pitanja iz djelokruga Hrvatskoga sabora (»Narodne novine«, broj 102/15), omogućeno je propisivanje načina i svrhe korištenja novčanih sredstava koja su predana odnosno položena kod suda radi uporabe u sudskom postupku, a koja se vode na posebnom računu suda, kao i kamata ostvarenih na ova sredstva uredbom Vlade Republike Hrvatske.

Od početka 1990.-ih godina do otvaranja pregovora o punopravnom članstvu RH u Poglavlju 23. Pravosuđe i temeljna prava, s Europskom unijom 2010. pa sve do danas, pravosudni sustav u Republici Hrvatskoj doživio je razne reforme i promjene. Kada se sagledaju sve zakonske izmjene (samo Zakon o sudovima mijenjan je preko deset puta) te razni službeni strateški dokumenti, vidljivo je nažalost da niti jedna reforma pravosuđa nije u potpunosti privedena kraju uspješno. Neke od bitnih reformskih aktivnosti koja su bile pokretač modernizacije hrvatskog pravosuđa, a koje se spominju u svim reformama, bile su racionalizacija mreže pravosudnih tijela te informatizacija pravosuđa. U odnosu na racionalizaciju mreže sudova postignuti su znatni rezultati, a najviše je postignuto racionalizacijom mreže u razdoblju  2011. - 2015. Ovaj ciklus racionalizacije nastavlja se i ovim Zakonom. Nažalost u odnosu na informatizaciju moramo priznati kako ta mjera nije u potpunosti uspješno privedena kraju obzirom da se danas još ne koriste maksimalni potencijali moderne tehnologije, tehnologije koja je pravosuđu u RH dostupna. Otpor sustava prema tehnologijama i modernizaciji ustajalih procesa, naslijeđenih iz prijašnjih sustava, bio je snažan, i upravo to nas je i dovelo do velike fragmentiranosti pravosudne mreže ali i do pasivnosti organizacije na svakodnevne izazove.

Standardi koje je Republika Hrvatska trebala ispuniti kao uvjet za punopravno članstvo u Europskoj uniji nisu dostignuti niti 4 godine nakon od ulaska u EU. Od RH je tijekom pregovora u pregovaračkom Poglavlju 23 traženo da se ulože svi raspoloživi resursi i postavi jasan nacionalni strateški okvir kako bi se RH mogla nositi s teškom situacijom u kojoj se pravosudni sustav tada nalazio. Neki od ključnih izazova, prema uputama iz EU, bili su: jačati upravljačka znanja i vještine čelnika tijela, učiniti postupak imenovanja sudaca i predsjednika sudova transparentnim i objektivnim, jačati i razvijati ulogu Pravosudne akademije, poticati izvrsnost, jačati organizaciju sustava, ujednačiti statuse sudaca i sudskih savjetnika i dr.

Dosadašnje izmjene zakona u sferi organizacije pravosuđa nisu dovele do željenih rezultata a posebno ne do učinkovite, transparentne, odgovorne i profesionalne organizacije sustava. Slijedom svega potrebno je pristupiti temeljitim i sveobuhvatnim zakonodavnim izmjenama a ovaj Zakon o sudovima dio je paketa zakona koji će se uputiti u javnu raspravu a potom i u proceduru donošenja u Hrvatskom Saboru, kao prva cjelovita Reforma pravosuđa.

Neučinkovita organizacija rada, nepovezanost sudova s drugim državnim institucijama, nejasna podjela odgovornosti u sustavu, netransparentni i neujednačeni postupci ocjenjivanja sudaca, nedostatak poticaja stručnosti i profesionalnosti, nepotpuna i nesustavna edukacija sudaca, podcijenjen položaj sudskih savjetnika itd., bili su ključni motivi za izradu ovog Zakona.

Glavni ciljevi ovog Zakona o sudovima su: ojačati profesionalizaciju dionika u pravosudnom sustavu; ojačati transparentnost rada sudova; ujednačiti mrežu sudova s posebnim naglaskom na drugostupanjsko sudovanje, a u skladu s tim i prava i obveze pravosudnih dužnosnika;  definirati jasnije odgovornosti u sustavu te maksimalno iskoristiti postojeće kapacitete i resurse kako bi funkcioniranje organizacije bilo temeljeno na izvrsnosti i kvaliteti; smanjiti nepotrebne administrativne korake te povećati odgovornost ali i mobilnost u sustavu.

U skladu s navedenim glavnim ciljevima u ovom Prijedlogu Zakona kao najbitniji prijedlozi izdvajaju se:

  • Uređen je sustav ovlasti i odgovornosti predsjednika suda za obavljanje poslova sudske uprave;
  • Uvodi se obvezna edukacija predsjednika sudova kao i detaljnija razrada postupaka donošenja i izmjena godišnjeg rasporeda poslova;
  • Dosljednije se definiraju i jasnije razgraničavaju poslovi sudske i pravosudne uprave, a u skladu s tim definiraju i ovlasti ravnatelja sudske uprave i tajnika suda;
  • Uređuje se ustrojstvo, djelokrug i nadležnost sudova. Dosadašnji prvostupanjski sudovi općinski i prekršajni sudovi prestaju postojati i formiraju se sudovi nove nadležnosti, osnovni sudovi. Također, formiraju se novi sudovi prvog stupnja, viši sudovi, čija nadležnost preuzima dosadašnji nadležnost županijskih sudova kada sude u prvom stupnju u kaznenoj grani sudovanja. Drugostupanjsko sudovanje se uređuje tako da se stvara jedinstvena i ujednačena mreža drugog stupnja koja se sastoji od žalbenih sudova. Visoki prekršajni, Visoku trgovački i Visoki upravni prestaju postojati odnosno nadležnost istih se prebacuje na žalbene sudove. Nadležnost VSRH se mijenja tako da se nadležnost rješavanja žalbi na prvostupanjske odluke u kaznenim predmetima u potpunosti prebacuje na žalbene sudove čime se znatno rasterećuje VSRH (koji je po zadnjim analizama jedan od najneučinkovitijih sudova u RH). Ovakvom organizacijom mreže stvara se nova i uređena „pravosudna“ okolina u kojoj se ponovno trebaju postavljati temelji transparentnog, učinkovitog i profesionalnog sudstva u RH. Znatno povećavamo specijalizaciju, mobilnost i odgovornost sudaca i samog sustava;
  • Predlaže se dopuna postupka imenovanja predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Uvažavajući ustavnopravnu normu ovim Zakonom smo jasno definiran postupak kandidature za predsjednika Vrhovnog suda, a sve to radi transparentnosti postupka odnosno jačanja povjerenja građana u pravosuđe;
  • Ukidaju se sudačka vijeća i prenose njihove ovlasti na Državno sudbeno vijeće, a u vezi s tim i pojednostavljuje postupak utvrđivanja ispunjenja sudačkih obveza;
  • Jačaju se odredbe postupka utvrđivanja kršenja Kodeksa sudačke etike kao i donošenja Kodeksa i osnivanje posebnog Etičkog povjerenstva;
  • Stvara se novi sustav sudskih savjetnika koji ima tri razine, sudski savjetnik, viši sudski savjetnik i viši sudski savjetnik-specijalist. Na ovaj način se profesionalizira i dodatno vrednuje rad sudskih savjetnika te se pospješuje zadržavanje najkvalitetnijih kadrova u sustavu;
  • Izdvajaju se odredbe o stalnim sudskim tumačima, vještacima i procjeniteljima te o osiguranju i zaštiti osoba, objekata i imovine sudova koje se namjeravaju regulirati posebnim zakonima. Trebaju se postaviti jasne strukture kod sustava ocjenjivanja vještaka kao i objektivni kriteriji za imenovanje i kontrolu njihovog rada.